subota, 30. listopada 2010.

Gossip girl - Made in China



Od kad sam započela s gledanjem prve epizode prve sezone popularne serije Gossip girl znala sam da će to biti dugo, toplo prijateljstvo budući da sam se u seriju zaljubila na prvi pogled. Radnju serije stavila sam u drugi plan jer je predmet mojeg obožavanja postala moda i stil koji glumice u seriji njeguju iz sezone u sezonu.
To su sve redom kreacije poznatih svjetskih modnih kreatora koje su nedostižne curkama poput mene. A onda opet, jesu li?
Veliki sam poklonik street styla, vintagea, buvljaka i inih načina približavanja mode svima koji to želje. Budući da su moji modni apetiti veliki, a budget ograničen, snašla sam se najbolje što sam znala: uputila sam se na www.ebay.com.
U tražilicu je potrebno upisati samo ključne riječi "gossip girl" i nakon toga se otvara cijeli jedan svijet kineskih inačica obožavanih nam predmeta.
Utažite svoju modnu glad nekim mojim pronalascima koji se na ebayu mogu pronaći za svega nekoliko dolara.


petak, 29. listopada 2010.

Što je žena bez čizama?

Ovogodišnja su mi, kao uostalom i prošlogodišnja, zimska opsesija čizme preko koljena. Lanjske zime kupila sam sive prekokoljenuše od brušene kože. Inače ne preferiram brušenu kožu zbog kiše, snijega i ostalih zimskih radosti, ali ove čizme pokazale su se kao prava investicija. Nosila sam ih na hlače, na tajice, na suknje i na tunike. Jednostavno mi ih nije bilo nikad dosta. Prekokoljenuše izgledaju tako profinjeno i meko, a opet tako zavodljivo i sexy.
Iako sam mislila da neće doživjeti još jednu sezonu, čizme preko koljena ponovo se nalaze u svim prodavaonicama po gradu na moju ogromnu sreću. Jedino što me sad muči je koliko pari čizama i u koliko boja si ove godine mogu priuštiti. ;)
Kad se radi o cipelama i torbama ponašam se kao dijete u slastičarni. Želim ih sve i želim ih odmah! Budući da sam ove godine u svoju kolekciju boja odjevnih predmeta, osim standardne crne, sive i bijele, dodala krem i maslinasto zelenu, moja muka se produbljuje. Kako kupiti što više a potrošiti što manje?
Razmišljam o kvaliteti i kvantiteti. Je li mi pametnije kupiti 5 pari jeftinih ili jedne stvarno kvalitetne koje ću nositi na sve kombinacije, s tim da moraju biti model s opasno visokom petom a dovoljno udobne da u njima mogu provesti cijeli dan.. Malo je reći da sam na sto muka.
Dok pregledavam najnoviju kolekciju koju je kreirao Zigman za Peko, obljeva me znoj i preuzima euforija. Tko može ostati ravnodušan prema tim ljepoticama?



U glavi mi se, kako to obično biva kad razmišljam o predmetu svoje požude (cipele, dakako), vrti cijeli ormar pun robe. Ovaj put mi se bljeskaju opasne kombinacije u kojima dominiraju upravo one, prekokoljenuše. Zaista jesu domine, zar ne?
Na poslijetku, pada odluka: kupit ću samo (!) dva para čizama i to u crnoj i bež boji. Nekako mi se čini da sam tako pomirila sve strane. Nisam pretjerala a nisam si uskratila ni najveću sezonsku želju - prekokoljenuše za svaku priogodu. Budimo realni, što je žena bez čizama?

Mama, mama, kupi mi dokoljenke!

Ko klinka sam mrzila dokoljenke. To mi je i sa 5 godina izgledalo jako gikovski i bila sam si sva bezveze s bijelim dokoljenkama i balerinkama dok me mama umornu ujutro vukla u vrtić. Imam potrebu pretražiti slike iz djetinjstva koje su moji starci godinama spremali i sad ih čuvaju po raznim albumima i kutijama kako bi mojoj djeci pokazivali moje modne eskapade. Sve slike iz djetinjstva imaju isti lajtmotiv: divlje kreacije u raznim bojama, nespojivim kombinacijama ljetnih i zimskih odjevnih komada popraćene lakiranim cipelama i mojim neobuzdanim kovrčama zbog kojih je mama vječno prijetila kako će me ošišati ne budem li se dala češljati.



Sjećam se jednog nemilog dogadjaja kad sam na svoj 5. rodjendan odbila obući prekrasnu haljinicu koju mi je mama kupila posebno za tu prigodu. Naime, gosti dolaze na subotnji ručak a ja iz ormara vadim žutu majicu, traper suknju i dokoljenke. Bez obzira na prijetnje i molbe, oblačim ono što sam zamislila i silazim takva pred goste. Mami pada mrak na oči a tati čeljust do poda dok se takva namještam zajedno s rodbinom pred objektivom njegova fotoaparata. I dan danas kad vidim tu sliku razvuče mi se osmijeh jer sam i tada znala što želim!
U doba kad sam bila klinka, oblačili su na mene hlače i veste a ja sam sanjala o tome kako ću, kad budem "velika" nositi samo minice i uske haljinice. Željela sam dugu kosu i zanosan stas, tanke noge i zavidnu liniju. Znala sam već onda da velike cure nose najlonke, a ja sam bila osudjena na bijele gikovske dokoljenke koje su me bjesomučno iritirale.
Dvadesetak godina od mojeg buntovnog rodjendana šećem shopping centrom, ulazim u Mango i u košari pred blagajnom opažam poznat mi odjevni predmet. Uz hrpe torbica, novčanika i rukavica opazim i dokoljenke koje obuzimaju svu moju pažnju. Nasmijem se sama za sebe ispod glasa i s interesom ih promatram. U rom trenu, kako to obično biva dok sam u shoppingu, pred očima mi bljesnu lude modne kombinacije upotpunjene dokoljenkama i sandalama vrtoglavih potpetica. Kupujem crne i odlazim iz dućana. Još krug po katu uvjerava me kako bez para prljavorozih dokoljenki moje modne eskapade jednostavno neće biti moguće. Vraćam se u dućan i kupujem još jedan par.
Malo je reći kako nisam ni sanjala kao klinka da će dokoljenke biti apsolutni must moje modne inspiracije kad postanem "velika"..