petak, 29. listopada 2010.

Mama, mama, kupi mi dokoljenke!

Ko klinka sam mrzila dokoljenke. To mi je i sa 5 godina izgledalo jako gikovski i bila sam si sva bezveze s bijelim dokoljenkama i balerinkama dok me mama umornu ujutro vukla u vrtić. Imam potrebu pretražiti slike iz djetinjstva koje su moji starci godinama spremali i sad ih čuvaju po raznim albumima i kutijama kako bi mojoj djeci pokazivali moje modne eskapade. Sve slike iz djetinjstva imaju isti lajtmotiv: divlje kreacije u raznim bojama, nespojivim kombinacijama ljetnih i zimskih odjevnih komada popraćene lakiranim cipelama i mojim neobuzdanim kovrčama zbog kojih je mama vječno prijetila kako će me ošišati ne budem li se dala češljati.



Sjećam se jednog nemilog dogadjaja kad sam na svoj 5. rodjendan odbila obući prekrasnu haljinicu koju mi je mama kupila posebno za tu prigodu. Naime, gosti dolaze na subotnji ručak a ja iz ormara vadim žutu majicu, traper suknju i dokoljenke. Bez obzira na prijetnje i molbe, oblačim ono što sam zamislila i silazim takva pred goste. Mami pada mrak na oči a tati čeljust do poda dok se takva namještam zajedno s rodbinom pred objektivom njegova fotoaparata. I dan danas kad vidim tu sliku razvuče mi se osmijeh jer sam i tada znala što želim!
U doba kad sam bila klinka, oblačili su na mene hlače i veste a ja sam sanjala o tome kako ću, kad budem "velika" nositi samo minice i uske haljinice. Željela sam dugu kosu i zanosan stas, tanke noge i zavidnu liniju. Znala sam već onda da velike cure nose najlonke, a ja sam bila osudjena na bijele gikovske dokoljenke koje su me bjesomučno iritirale.
Dvadesetak godina od mojeg buntovnog rodjendana šećem shopping centrom, ulazim u Mango i u košari pred blagajnom opažam poznat mi odjevni predmet. Uz hrpe torbica, novčanika i rukavica opazim i dokoljenke koje obuzimaju svu moju pažnju. Nasmijem se sama za sebe ispod glasa i s interesom ih promatram. U rom trenu, kako to obično biva dok sam u shoppingu, pred očima mi bljesnu lude modne kombinacije upotpunjene dokoljenkama i sandalama vrtoglavih potpetica. Kupujem crne i odlazim iz dućana. Još krug po katu uvjerava me kako bez para prljavorozih dokoljenki moje modne eskapade jednostavno neće biti moguće. Vraćam se u dućan i kupujem još jedan par.
Malo je reći kako nisam ni sanjala kao klinka da će dokoljenke biti apsolutni must moje modne inspiracije kad postanem "velika"..

3 komentara:

  1. Divan post, baš si me nasmijala...

    OdgovoriIzbriši
  2. Divan post, baš si me nasmijala....i torpedirala daleko, daleko u ptošlost :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Hehe, bila sam fakat divlja klinka ;)))

    OdgovoriIzbriši